Postupak prenošenja
Direktiva o CDSM-u izazvala je brojne kontroverze u Švedskoj kada je donesena 2019. U zemlji koja je predvodnica u upotrebi interneta i digitalizaciji, nova povezana prava izdavača informativnih publikacija i nove obveze za dijeljenje putem interneta bili su pod velikim nezadovoljstvom. Naposljetku, Švedska je bila jedna od rijetkih zemalja EU-a koja je u Europskom vijeću glasovala protiv CDSM-a.
Nastojeći izraditi prijedlog uravnoteženog zakona, švedska vlada odlučila se za sveobuhvatan i uključiv postupak provedbe. Oko stotinu dionika pozvano je da daju svoj doprinos, članak po članak. Međutim, velik dio dionika bile su organizacije za kolektivno ostvarivanje prava ili usluge dijeljenja na internetu. Wikimedija Sverige i nekoliko drugih stvorili su mrežu kulturnih baština i istraživačkih institucija, kao i civilnog društva i korisnika interneta, kako bi se to uravnotežilo i dobio snažniji glas. To je bio važan način za izgradnju zajedničkog znanja i povećanje učinka zakonodavstva, čime se, među ostalim, otvorio put za veliku pobjedu u članku 14., koji se često naziva „zaštita javne domene”.
Nakon provedbe vlada je pokrenula javnu istragu u kojoj će do studenoga 2023. preispitati sve iznimke i ograničenja u švedskom zakonu o autorskim pravima.
Rudarenje teksta i podataka (TDM)
Novom iznimkom TDM-a otvaraju se nove mogućnosti za širu javnost te istraživačke institucije i institucije kulturne baštine za izradu reprodukcija i ekstrakcija za potrebe TDM-a. Švedska provedba omogućuje i da se TDM izvodi na „fotografskim slikama”, odnosno slikama koje ne dosežu prag originalnosti, ali su zaštićene srodnim pravom u švedskom pravu o autorskim pravima. Nadalje, iz provedbe je jasno da bi kulturne baštine i istraživačke institucije koje su integrirani dijelovi drugih ustanova trebale moći provoditi TDM u skladu s tim iznimkama.
Očuvanje kulturne baštine
Ako je prethodnim odredbama javnim arhivima i knjižnicama dopušteno kopiranje bilo koje vrste djela u njihovim stalnim zbirkama samo u svrhu očuvanja, izuzeće se sada proširuje na sve institucije kulturne baštine. Definirane su kao javne knjižnice i muzeji, arhivi te ustanove posvećene kulturnoj baštini povezane s pokretnim slikama i zvukom. U njoj se izričito navodi da ta iznimka ima prednost pred bilo kojim ugovorom u kojem se navodi drukčije. Ažurirani odjeljak uključuje čak i računalni softver koji je ranije bio isključen iz kopiranja u svrhu očuvanja.
Međutim, samo je nacionalnim i općinskim arhivima te određenim javnim i istraživačkim knjižnicama dopušteno kopiranje autorskih djela (osim računalnog softvera) iz drugih razloga (kao što su istraživačke svrhe).
Digitalne i prekogranične nastavne aktivnosti
Proširene kolektivne licencije vrlo su raširene u švedskom autorskom pravu, za razliku od mnogih drugih država članica EU-a. Taj sustav ZOT-ovima daje „proširenu” predstavničku „snagu”: ZOT-ovi mogu u određenim kontekstima izdavati licencije za djela koja nisu u njihovu repertoaru i autore koje ne predstavljaju. Oni koji žele djela staviti na raspolaganje javnosti, ali čija bi prava inače bilo teško utvrditi, mogu pristupiti ZOT-u.
Člankom 5. Direktive uvodi se iznimka od uporabe materijala zaštićenog autorskim pravom u obrazovne svrhe bez dopuštenja te se izričito priznaje mogućnost prekograničnog odvijanja tih aktivnosti. Švedska provedba obuhvaća i digitalna i fizička sredstva, ali u drugom stavku navodi se da iznimka nije primjenjiva ako na tržištu postoji dozvola koja će omogućiti te uporabe. Budući da je švedsko tržište dozvola dobro razvijeno, vjerojatno će biti malo slučajeva u kojima se primjenjuje iznimka.
Iako bi sustav mogao biti učinkovit za one koji si mogu priuštiti plaćanje, manje bogatima otežava pristup znanju i njegovu distribuciju. Zbog raširenosti ECL-a neke iznimke i ograničenja iz Direktive o CDSM-u, posebno u pogledu obrazovanja, vjerojatno će imati slab učinak u praksi.
Nedostupna djela
Švedska provedba omogućuje institucijama kulturne baštine da izrade preslike nedostupnih djela i objave ih ako ne postoji predstavnik relevantnih nositelja prava u ZOT-u; ako je materijal objavljen na nekomercijalnoj internetskoj stranici; ako se upotrebljava u nekomercijalne svrhe i ako su navedena imena potencijalnih nositelja prava.
Ako takav ZOT postoji, može se primijeniti nova vrsta licencije za nedostupna djela. Ova licencija obuhvaća sve vrste pristupa i uporabe nedostupnih djela u zbirkama institucija kulturne baštine, dok iznimka uključuje samo objavljivanje tih djela. U oba je odjeljka jasno navedeno da nositelji prava mogu odustati od objavljivanja svojih djela.
Direktivom se zahtijeva da institucije kulturne baštine koje primjenjuju iznimku za nedostupna djela moraju objaviti informacije o djelima na platformi kojom upravlja EUIPO. Zanimljivo je da švedska vlada naglašava da se to ne bi trebalo smatrati zahtjevom za objavljivanje ili korištenje predmetnih djela. Tvrde da se ne može smatrati razumnim dijeliti informacije o svakom korištenom djelu ili djelu koje će se koristiti na portalu. Nadalje, tvrde da institucija kulturne baštine ne bi trebala automatski biti odgovorna za ažuriranje portala ako su uporabe dogovorene u okviru ECL-a; umjesto toga, stranke licencije mogu se dogovoriti da tu zadaću može obavljati ZOT.
Vlada u prijedlogu navodi i da bi iznimka za nedostupna djela trebala uključivati fotografske slike te da bi se djelo moglo definirati kao nedostupno, čak i ako je fizički dostupno za posudbu u knjižnici. Kad je riječ o dostatnoj reprezentativnosti ZOT-a, pravila ostaju nepromijenjena – organizacija mora zastupati nekoliko nositelja prava za djela iz predmetne kategorije koja se upotrebljavaju u Švedskoj.
Javna domena
Iz perspektive kulturne baštine, promjene koje je donijela provedba članka 14., koji se često naziva „zaštita javnog dobra”, jedna je od velikih pobjeda.
Švedski zakon o autorskim pravima ima posebno srodno pravo na fotografske slike, koje se razlikuje od fotografskih djela. Fotografska djela obuhvaćena su uobičajenim odredbama o autorskom pravu, dok su fotografske slike, koje ne dosežu prag originalnosti, zaštićene srodnim pravom tijekom 50 godina.
Međutim, nakon provedbe uvodi se nova iznimka za to povezano pravo. Iznimkom se propisuje da srodno pravo nije primjenjivo ako je glavni motiv slike umjetničko djelo koje više nije obuhvaćeno autorskim pravom. Iznimka ima velik potencijal za digitalizaciju i digitalno širenje švedske kulturne baštine, posebno s obzirom na to da je prilično uobičajena praksa stavljati restriktivne licencije Creative Commons na digitalizirani materijal u javnoj domeni.
Novi pravni tekst odabire riječ konstverk, čiji bi doslovni prijevod bio umjetničko djelo, što je nešto šire od bildkonstverk (vizualno umjetničko djelo) u direktivi. Širom provedbom otvaraju se šire i uključivije prakse digitalizacije, u koje su sada sigurno uključene vrste umjetnosti u sivoj zoni između bildkonstverka i konstverka, kao što su narodna umjetnost, tekstilna umjetnost, rukotvorine, puhanje stakla, gravure i potencijalno stari rukopisi s tekstom i slikom, kao i tipografija u stilu prijeloma.
Budući da se članak 14. primjenjuje kao iznimka od povezanog prava na fotografske slike, nije jasno jesu li obuhvaćene i prakse 3D digitalizacije.
Saznajte više
Više o prenošenju Direktive o CDSM-u u Švedskoj možete pročitati u švedskom parlamentu, švedskoj vladi i švedskom vijeću za medije (sve na švedskom).
Ako želite saznati više o autorskim pravima i digitalnoj kulturnoj baštini, pridružite se Zajednici za autorska prava Europeane i pročitajte našu seriju vijesti CDSM Directive Pro.