Djela siročadi i crna rupa kulturne baštine
Djela siročad (na koja se upućuje u širem smislu, a ne nužno u smislu Direktive o djelima siročadi)autorska su djela ako su nositelji prava nepoznati ili ih nije moguće pratiti. U institucijama EU-a koje se bave baštinom vjerojatno postoje stotine milijuna djela siročadi, koja ponekad čine do 40 – 50 % zbirki. Djela siročad zbog svoje prirode, zahtjeva iz zakona o autorskim pravima i nedostatka svrsishodnih rješenja predstavljaju golem problem za masovnu digitalizaciju i objavljivanje (uključujući na internetu) imovine u vlasništvu institucija kulturne baštine diljem Europe. Nedostatak pristupa djelima siročadi stvorio je crnu rupu kulturne baštine.
Upravljanje rizicima već dugi niz godina institucijama kulturne baštine pruža jedinu moguću mogućnost da svoja djela siročad učine dostupnima na internetu. Direktiva o djelima siročadi iz 2012. bila je važan korak u pružanju rješenja za otvaranje internetskog pristupa djelima siročadi u posjedu baštinskih institucija diljem EU-a i olakšavanje masovne digitalizacije blaga u njihovim zbirkama. Zahtijeva razumna pretraživanja kako bi se utvrdilo mogu li se nositelji prava locirati, a ako ne, institucije kulturne baštine mogu upisati podatke o svojim djelima siročadi u EUIPO-ovu bazu podataka djela siročadi. Nakon što se to učini, djela siročadi mogu se objaviti na internetu uz mali rizik.
Kontinuirana važnost upravljanja rizicima
Razočaravajuće je što se zbog niza pitanja Direktiva EU-a o djelima siročadi nije toliko široko upotrebljavala kao što se očekivalo, a upravljanje rizicima i dalje je važno pitanje za institucije, među ostalim u Ujedinjenoj Kraljevini i onima diljem EU-a koje se ne koriste Direktivom o djelima siročadi. Konkretno, sve dok Ujedinjena Kraljevina nije napustila EU 1. siječnja 2021., institucije za baštinu Ujedinjene Kraljevine iskoristile su Direktivu o djelima siročadi kako bi objavile neka od svojih djela siročadi na internetu. Kada su prekogranični sporazumi o autorskim pravima jedinstveni za države članice EU-a prestali, ustanove za baštinu Ujedinjene Kraljevine koje su već koristile iznimku za djela siročad više nisu mogle koristiti tu iznimku kao osnovu za reprodukciju djela siročadi na internetu te više nisu mogle razmatrati njezinu upotrebu za buduće objavljivanje njihovih djela siročadi na internetu.
U predstojećem razdoblju Direktiva EU-a o autorskom pravu sadržava važne odredbe i iznimke za institucije kulturne baštine, knjižnice i arhive kojima se omogućuje internetska reprodukcija nedostupnih djela, uključujući djela siročad. Iako zemlje diljem EU-a trenutačno provode Direktivu o autorskom pravu, institucije Ujedinjene Kraljevine nažalost neće moći iskoristiti te odredbe jer Ujedinjena Kraljevina napušta EU i odluči ne provesti Direktivu EU-a o autorskom pravu. Osim toga, britanski sustav izdavanja dozvola za djela siročad, kojim upravlja vlada Ujedinjene Kraljevine, obuhvaća samo uporabu djela siročadi u Ujedinjenoj Kraljevini, čime se u potpunosti ne uklanja pravni rizik ako se nešto stavi na raspolaganje na internetu te je stoga dostupno i upotrebljava se u zemlji koja nije Ujedinjena Kraljevina. Stoga za institucije Ujedinjene Kraljevine i one diljem EU-a koje ne primjenjuju Direktivu o djelima siročadi upravljanje rizicima postaje još važnije pri otvaranju pristupa njihovim djelima siročadi.
Kontrolni popis za upravljanje rizicima
Važno je naglasiti da je upravljanje rizicima institucionalni izbor. Uvijek ga treba pažljivo razmotriti u odnosu na sve vjerojatne rizike i troškove, kao i dokumentirati. Ako vaša institucija odluči reproducirati svoja djela siročad, mogao bi biti koristan sljedeći kontrolni popis za procjenu rizika:
Voditi evidenciju o svim pokušajima kontaktiranja nositelja prava.
Pratiti reprodukciju djela siročadi s izjavama o pripisivanju, ako su poznate.
Uvesti politike i postupke obavješćivanja i uklanjanja kako bi se omogućilo uklanjanje djela siročadi ako se nositelji prava pojave.
Reproducirajte slike u niskoj razlučivosti.
Procijeniti posebne rizike reprodukcije djela siročadi na pojedinačnoj osnovi, na primjer, ovisno o vrsti djela, predmetu i dobi, kako bi se smanjio rizik od nastupanja nositelja prava visokog profila.
Ograničite svaku upotrebu na „nekomercijalno istraživanje ili privatno istraživanje”.
Uložite novac u slučaju da se nositelji prava jave i/ili ugovaraju osiguranje
Provesti razumne pretrage. To može uključivati softver za prepoznavanje slika – upotrebljavajte besplatne web-lokacije kao što su TinEye i Napredno Google pretraživanje.
Provjerite potvrde i bilješke objavljenih radova/kataloga izložbe o autoru.
Provjerite na internetu informacije o tvorcu materijala i po potrebi vodite evidenciju o svim pretraživanjima.
Provjerite WATCH datoteku na internetu za informacije o umjetnicima i piscima (unesene putem WATCH-a).
Provjerite druge organizacije koje bi mogle imati djela tog umjetnika/kreatora i obratite im se kako biste provjerili mogu li pružiti bilo kakve informacije o nositelju prava.
Provjerite s udrugama za kolektivno ostvarivanje prava.
utvrditi je li nositelj prava pozajmio/naknadio/dao djelo. Ako je odgovor potvrdan, može li osoba koja je dala materijal nositelju prava dostaviti bilo kakve podatke za kontakt?
Provjerite drži li se materijal u biblioteci slika ili agenciji za fotografiranje dionica.
Provjerite je li rad akademske zajednice, studenta, člana pomoćnog osoblja ili bilo koje druge osobe izravno (ili neizravno) povezane s vašom organizacijom.
Postavite oglas u relevantni trgovački časopis ili časopis kako biste pratili nositelja prava.
Ako umjetnik ili autor još uvijek živi, možda ćete moći pronaći njihovu adresu za kontakt putem upita za online imenik.
Želite li saznati više o autorskim pravima i sektoru kulturne baštine, pridružite se Europskoj zajednici za autorska prava putem Europeana Network Association!