Mogućnosti koje digitalne tehnologije nude sektoru kulturne baštine

Uvod

Ovim se dokumentom o stajalištu podupire savjetovanje s Europskom komisijom i naglašavaju elementi ključni za provedbu strategije Europeana za razdoblje 2020. 2025. i ostvarivanje potencijala digitalne kulturne baštine za oporavak Europe.

Smatramo da se rad mora temeljiti na dugoročnom pristupu koji uključuje održive strukture financiranja i kojim se podupiru:

• koordinirane nacionalne digitalne strategije za sektor kulturne baštine

• ciljevi za kvalitetu i količinu podataka

• donošenje standarda za omogućivanje pristupa, ponovne uporabe i angažmana, posebno u obrazovanju, istraživanju i kreativnom sektoru

• napori za izgradnju kapaciteta u cijelom sektoru kulturne baštine

• snažne infrastrukture koje odražavaju ulogu nacionalnih agregatora i Europeane

Nadamo se novoj preporuci kojom se Komisija i države članice obvezuju na potporu tom sektoru u ostvarivanju digitalne transformacije na punu korist Europe, sektora kulturne baštine i njezinih građana.

Kontekst: COVID-19

Savjetovanje Europske komisije o mogućnostima koje digitalne tehnologije nude sektoru kulturne baštine odvija se u kritičnom trenutku. Ne samo da se sektor suočava s brojnim praktičnim svakodnevnim posljedicama krize uzrokovane bolešću COVID-19, već mora pronaći i načine za maksimalno povećanje i jačanje svoje uloge u omogućivanju oporavka Europe.

Kriza je naglasila važnost digitalnog pristupa za institucije kulturne baštine, kao i ulogu i moć kulturne baštine u društvu. Suočene s neposrednim posljedicama pandemije, mnoge institucije i organizacije koje se bave baštinom diljem Europe suočile su se s tim izazovom i brzo reagirale prelaskom svojih fizičkih usluga na digitalne i povezivanjem s publikom putem kanala digitalne kulture.

S druge strane, javnost je reagirala eksplozijom domaćih kulturnih fenomena na internetu, temeljenih na umjetnosti i povijesti te olakšanih digitalnim pristupom. Tim se, često recipročnim, angažmanom podupire velik dio postojećih dokaza o snažnoj socioekonomskoj ulozi digitalne kulturne baštine, uz tradicionalniju ulogu muzeja, arhiva i knjižnica za lokalno stanovništvo i turiste. To je dodatno dokazano u učionici, gdje su dostupnost digitalne baštine i pristup njoj omogućili učenje putem interneta.

Mogli bismo reći da smo vidjeli uvid u to kako Europa izgleda kada je potaknuta kulturom - podupiranje otpornog, rastućeg gospodarstva, povećanog zapošljavanja, poboljšane dobrobiti i osjećaja europskog identiteta.

Ti su napori omogućeni na temelju digitalne transformacije koja je postavljena tijekom proteklog desetljeća. S razvojem „nove normalnosti” jasno je da je stvaranje snažnog digitalnog temelja za sve institucije kulturne baštine važnije nego ikad i da je apsolutno ključno za budućnost sektora te oporavak i budućnost Europe.

Ključno je da se ta povećana relevantnost sektora kulturne baštine, kako je utvrđena u Manifestu Saveza za europsku baštinu, prizna u novoj Preporuci i da se dodatno razvije digitalna transformacija koja se podupire kako bi se maksimalno povećao njezin učinak.

Postignuća i izazovi

Preporuka iz 2011. o digitalizaciji i internetskoj dostupnosti kulturnog materijala i digitalnom očuvanju važan je instrument politike usmjeren na usklađeno jačanje napora država članica u pogledu digitalizacije te je nedvojbeno doprinijela:

• povećanje količine javno dostupnog digitaliziranog sadržaja kulturne baštine;

• podupiranje Europeane kao središnje točke za europsku suradnju i razmjenu znanja u najsuvremenijim područjima kao što su interoperabilnost metapodataka, povezani podaci, reforma autorskih prava, angažman krajnjih korisnika i procjena učinka;

• poticanje razvoja nacionalnih i tematskih agregatora koji koordiniraju i pojačavaju relevantna kretanja u svojim zemljama i područjima.

Stoga bi ga trebalo smatrati velikim doprinosom vodećem položaju Europe u području digitalne kulturne baštine danas. Naime, u nekim područjima posljedična aktivnost nadilazi ono što je prvotno bilo predviđeno, na primjer u upotrebi digitalnog materijala u obrazovanju.

Kad je riječ o budućnosti, moramo uzeti u obzir i da neka područja koja se nastoje riješiti ovom Preporukom još nisu na odgovarajući način ispunjena.

Na primjer, u ovom trenutku europsko područje autorskih prava i dalje je neusklađeno. Međutim, pravilnom provedbom Direktive o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu trebala bi se ispraviti ta situacija, čime bi se riješili preostali izazovi i ispunili ciljevi u pogledu dostupnosti djela u javnoj domeni. Nadamo se da će zemlje pridonijeti usklađivanju tijekom cijelog razdoblja prenošenja Direktive koje završava u lipnju 2021.

Ostala područja i dalje zahtijevaju stalnu usredotočenost i napore. Ključna pitanja uključuju:

• Ciljevi digitalizacije nisu dosljedno ostvareni u svim državama članicama. Jedna od posljedica toga je neravnoteža u reprezentativnosti zbirki Europeana, pri čemu je samo ograničena količina predmeta dostupna iz nekih zemalja, a nisu svi građani u mogućnosti pronaći svoju regiju ili zemlju na odgovarajući način zastupljenu.

• Zapravo je digitalizirano samo 10 – 20 % procijenjenih baštinskih gospodarstava (ENUMERATE). Kao rezultat toga, samo je djelić dostupan putem kolekcija Europeana. To nije dovoljno za stvaranje snažnog digitalnog javnog prostora.

Budućom Preporukom mogu se i trebaju prepoznati otvorena pitanja u današnjem okruženju digitalizacije i digitalnog očuvanja jer je usmjerena na oblikovanje tog okruženja za sadašnjost i budućnost.

Odgovor na razvoj krajolika

Trenutačna Preporuka sastavljena je prije gotovo deset godina i oblikovana je u drukčijem digitalnom i socioekonomskom okružju. Usmjerenost Preporuke na digitalizaciju, pristup i očuvanje odražava ambicije sektora, kao i političke, tehnološke i financijske parametre tog razdoblja.

Desetljeće nakon toga okruženje se dramatično i brzo promijenilo, a očekivanja javnosti u pogledu digitalnog pristupa brzo su se promijenila. Brzina kojom se digitalna tehnologija razvijala tijekom tog razdoblja mora nas naučiti da su strukturni okviri kojima se podupire odgovor koji se mijenja ključni za dugovječnost i održivost rezultata budućih napora.

Važno je napomenuti da sada razumijemo i da se mogućnosti koje digitalne tehnologije pružaju kulturnoj baštini moraju promatrati u kontekstu širih socioekonomskih izazova s kojima se društvo suočava, uključujući promicanje kritičkog angažmana kojim se potiču uključivost, ravnopravnost, raznolikost i razumijevanje. Kulturna baština može pružiti povijesni kontekst takvim raspravama. Rješavanje globalnih pitanja kao što su klimatske promjene ne može se smatrati pripadnošću zasebnim područjima, već ključnim područjima istraživanja, obrazovanja i razmjene znanja koja se dijele u mnogim sektorima. Demokratizacija pristupa kulturnoj baštini podrazumijeva da se to čini na sljediv i nepristran način kojim se prepoznaje i može odgovoriti na sve veće prijetnje lažnih vijesti i izazove algoritamske pristranosti.

Digitalna transformacija

Suočavanje s digitalizacijom na dosljedan način u tom promijenjenom i složenom okruženju izazov je koji dijeli cijelo društvo i sektor. To je vidljivo iz usmjerenosti Europske komisije na potporu „digitalnoj transformaciji” Europe, kao što je vidljivo iz njezina Digitalnog programa, a sada i iz njezine vizije budućnosti Europe koja se temelji na dvama stupovima zelene i digitalne tranzicije.

Što digitalna transformacija znači i zahtijeva nužno se razlikuje od sektora do sektora i njihovih izazova.

U kontekstu ovog rada možemo razumjeti digitalnu transformaciju kao čin usvajanja digitalne tehnologije ili digitalnog razmišljanja kako bi se znatno transformiralo poslovanje organizacije ili preoblikovanje organizacije kako bi bila inherentno digitalna u svojoj svrsi, ili oboje.

Kako je navedeno u strategiji Europeana za razdoblje 2020. 2025., za sektor kulturne baštine digitalna transformacija stoga se ne odnosi samo na tehnologiju i imovinu ili način rada institucija kulturne baštine, već i na način na koji one razmišljaju te na ljude i vještine.

Stoga se ključna područja kao što su digitalizacija, digitalno očuvanje i digitalni pristup moraju rješavati u širem kontekstu, a ne izolirano.

Na primjer, digitalizacija kulturnih dobara složen je proces koji obuhvaća sva područja djelovanja, od upravljanja zbirkama do logistike, od upravljanja ljudskim resursima do marketinga i komunikacija, a zahtijeva i digitalizaciju institucionalnih procesa i tijekova rada.

Dosljedan pristup zahtijeva temeljno razumijevanje odnosa koji želimo imati s našom publikom, digitalnih vještina i sposobnosti procjene izbora, uključujući koje platforme i informacijske kanale koristiti. To zahtijeva novu otvorenu kulturu rada i suradnje.

Ako uzmemo u obzir da je zbog neposrednog odgovora na krizu uzrokovanu bolešću COVID-19 osoblje u mnogim institucijama moralo brzo preuzeti digitalne odgovornosti za koje nikad nije bilo osposobljeno, smatramo da je potrebno da institucije kulturne baštine mogu razvijati i nadograđivati te kapacitete. I moramo priznati da nisu sve institucije bile u stanju odgovoriti na isti način. Digitalni jaz ne postoji samo između velikih i malih institucija, već i unutar institucija i među europskim državama članicama.

Važno je napomenuti da, kako bi se ostvarile šire ambicije Europe, to znači i razvoj politike kojom se promiče pravednije i demokratskije digitalno okruženje, u kojem su osnovne slobode i prava zaštićeni na internetu, u kojem je zaštićen suverenitet nad podacima, u kojem snažne javne institucije funkcioniraju u javnom interesu i u kojem ljudi imaju pravo glasa o tome kako njihovo digitalno okruženje funkcionira i mogu u većoj mjeri sudjelovati u njegovu stvaranju i upotrebi.

Usmjerenost na politiku za novu Preporuku

Kriza uzrokovana bolešću COVID-19 mogla je dovesti do brojnih i aktualnih izazova za sektor kulturne baštine, ali i ukazati na prednosti tog sektora, uključujući njegovu sposobnost da odgovori pod pritiskom, te golem potencijal koji taj sektor ima kako bi pomogao u poticanju budućeg oporavka Europe u ključnim područjima.

Europa je u jedinstvenom položaju da iskoristi prednosti digitalne transformacije na najpozitivniji način, nakon znatnih ulaganja u digitalnu kulturnu baštinu tijekom posljednjih 20 godina.

To uključuje Europeanu kao njezin vodeći projekt, model koji se od tada kopira na međunarodnoj razini. Strategiju za daljnji razvoj inicijative Europeana podupiru i provode tri glavna partnera Inicijative, a podupire je njezina mreža tisuća stručnjaka za kulturnu baštinu, zajednica prakse koja pruža snažne temelje za digitalnu kulturnu baštinu u Europi.

Uloga država članica bila je ključna za oblikovanje i poticanje provedbe postojeće Preporuke. Važnost država članica u tom kapacitetu trebala bi biti ključna za svaku buduću preporuku, kao i potpora snažnim nacionalnim infrastrukturama za dopiranje do institucija kulturne baštine. Ključna će biti primjena uključivog razumijevanja infrastrukture koje nadilazi tehničke elemente kako bi se uključili pristupi kao što je donošenje zajedničkih standarda.

U tom kontekstu Zaklada Europeana, Udruženje mreža i Forum agregatora, koji zajedno predstavljaju inicijativu Europeana, snažno podupiru razvoj politika kojima se promiču strukturna i održiva rješenja u sljedećim područjima:

1. Koordinirane nacionalne strategije

Iako su neke zemlje uspostavile nacionalnu strategiju za digitalnu kulturnu baštinu, većina država članica EU-a to nije učinila, što je dovelo do različitih pristupa digitalnoj kulturnoj baštini. Na primjer, standardizacija podataka na središnjoj razini podržana je okvirima kao što je okvir za izdavanje dozvola Europeana, no donošenje tih normi nije dosljedno u svim državama članicama. Isto tako, iako je većina država članica EU-a uspostavila neki oblik nacionalnog agregiranja, znatan udio nije raspolagao odgovarajućim resursima i nisu svi agregatori raspolagali odgovarajućim resursima.

Europski sektor ojačao bi se kad bi se od svih država članica zahtijevalo da osmisle i objave strategije kojima se:

1. nacionalne su, višegodišnje i usmjerene na budućnost kad je riječ o digitalizaciji i digitalnom očuvanju;
2. Prihvatite velike izazove našeg doba: društvene i gospodarske nejednakosti, sve veći nacionalizam, klimatske promjene, utjecaj preopterećenja turizma u gradovima i nestabilnim područjima, pristranost algoritama i umjetne inteligencije te posljedične nepravde, uvjerljive lažne informacije i lažne vijesti;
3. promicati donošenje normi razvijenih u suradnji s Europeanom kao sastavni dio strategije. To bi trebalo uključivati poticanje šire primjene okvira za objavljivanje Europeana, okvira za izdavanje dozvola Europeana i standarda kao što su okvir za opis resursa (RDF) i krajnje točke SPARQL-a koje su potrebne za međusobno povezivanje s drugim sustavima koji upotrebljavaju povezane podatke i API-je;
4. podupiranje i razvoj uloge nacionalnih agregatora kao centara za izgradnju kapaciteta, pružatelja digitalnih usluga, zahtjeva i tijela za utvrđivanje normi u svakoj državi članici;
5. uključiti obrazovne, kreativne i istraživačke zajednice u utvrđivanje prioriteta programa digitalizacije;
6. uključiti i rješavati pitanje rođenog digitalnog sadržaja te donijeti obvezujuće mjere za digitalno očuvanje;
7. usvojiti antropocentrični i etički pristup umjetnoj inteligenciji, koji se dodatno razvija na razini EU-a za kulturnu baštinu i temelji na Bijeloj knjizi Europske komisije o umjetnoj inteligenciji – Europski pristup izvrsnosti i povjerenju;
8. predvidjeti dvogodišnje izvješćivanje po zemljama u okviru DCHE-a.

2. Otporna infrastruktura i ulaganja u istraživanje

Potreban je dosljedan sektorski pristup infrastrukturi i istraživanju kojim se promiču i podupiru dvostruki stupovi zelene i digitalne tranzicije i koji bi trebao uključivati financiranje i potporu za:

1. održive, troškovno učinkovite zelene infrastrukture na razini EU-a i država članica koje su u skladu s vizijom interneta neto generacije;
2. upotreba naprednih tehnologija digitalizacije u tom sektoru, npr. umjetne inteligencije, semantičkog interneta, 3D tehnologije i mješovite stvarnosti;
3. institucije kulturne baštine da poboljšaju svoju sposobnost upravljanja složenim digitalnim predmetima, njihova očuvanja i stavljanja na raspolaganje (igre, internetski videozapisi, softver);
4. usvajanje alata za prevođenje predmeta multimodalne baštine (tekst, slika, audiovizualni sadržaji) na sve europske jezike kojima se omogućuje međujezično pretraživanje i analiza, čime se osigurava istinski paneuropski pristup kulturnoj baštini;
5. istraživanje i zakonodavstvo kojima se podupire stvaranje pravednijeg i demokratskijeg budućeg interneta i objašnjivih sustava umjetne inteligencije;
6. ulaganja u temeljna i primijenjena istraživanja (u okviru programa Obzor Europa) u području digitalnih tehnologija kako bi se stvorila zanimljivija, personaliziranija i povezanija iskustva, kako je utvrđeno u Istraživačkom programu Europeane.

3. Izgradnja kapaciteta

Razvoj i ostvarivanje djelotvornog okvira za digitalnu izgradnju kapaciteta u cijelom sektoru kulturne baštine bit će ključan element za prevladavanje digitalnog jaza. Takav bi okvir trebao:

1. dostavlja Europeana uz savjetovanje s državama članicama;
2. da uvide da je za izgradnju digitalnih kapaciteta potreban višedimenzionalan pristup koji obuhvaća digitalne vještine na nizu razina, uključujući pitanja autorskih prava, etike i privatnosti, te da se zalaže za „mekši” skup vještina koji uključuje kulturu i vodstvo;
3. uzeti u obzir različite razine nadležnosti među zemljama i institucijama. Kako bi se procijenile različite potrebe institucija kulturne baštine, trebalo bi primijeniti osnovni model razina digitalne kompetencije;
4. uključuju prilagodbu i razvoj digitalne strategije kako bi se ostvario potencijal digitalnih zbirki i potaknuo angažman korisnika;
5. uvođenje i utvrđivanje referentnih vrijednosti u svim državama članicama EU-a.

4. Poboljšanje kvalitete podataka

Pristupi digitalizaciji i dokumentaciji moraju prepoznati i zadovoljiti sve veće potrebe korisnika te prepoznati nasljeđe podataka loše kvalitete proizvedenih u ranim danima digitalizacije.

Za potporu sektoru u tom području potrebno je sljedeće:

1. obvezujući ciljevi digitalizacije po zemljama za kvalitetu i količinu podataka te doprinos Europeani;
2. višegodišnje instrumente financiranja za masovnu digitalizaciju na razini država članica i uključene u nacionalne strategije;
3. prepoznavanje važnosti materijalne kulturne baštine. Materijalna, nematerijalna i digitalna dimenzija kulturne baštine neodvojiva je i međusobno povezana kako je prepoznato u Europskoj godini kulturne baštine i naknadnom Europskom okviru za djelovanje u području kulturne baštine.
4. uravnotežen pristup 3D-u (posebno spomenicima i lokacijama) kojim se prepoznaje njegova važnost za korpus dokumentarne (2D) i nematerijalne baštine te ga se promatra u tom kontekstu, a ne izolirano;
5. aktivne mjere na razini EU-a za uravnoteženje digitalnog jaza među različitim državama članicama.

5. Pristup i angažman korisnika

Povećanje pristupa i angažmana korisnika ključno je za maksimalno povećanje učinka digitalne kulturne baštine u društvu. Uspjeh u ovom području zahtijeva:

1. jačanje veze između digitalne kulturne baštine i šire kulturne i kreativne industrije, posebno u područjima kao što su obrazovanje, akademsko izdavaštvo, novinarstvo temeljeno na podacima, dizajn, igre i marketing gradova u kojima upotreba zbirki baštine ima znatan potencijal;
2. kontinuirano isticanje dostupnosti i ponovne uporabljivosti djela u javnoj domeni daljnjim mjerama za povećanje internetske dostupnosti materijala u javnoj domeni, uključujući ambiciozno prenošenje članka 14. Direktive o autorskim pravima u Direktivu o jedinstvenom digitalnom tržištu.
3. kontinuirani rad na Okviru za učinak Europeane i potpora tom okviru kako bi se osigurala pouzdana metodologija na institucijskoj i sektorskoj razini za mjerenje i demonstraciju sociokulturnog učinka digitalne kulturne baštine;
4. prepoznajući da, iako je agregacija na nacionalnoj razini i dalje ključna, agregiranje zbirki na europskoj razini može pružiti ključnu dodanu vrijednost, na primjer tako što će se zajednicama dijaspore omogućiti sveobuhvatniji pogled na njihovu baštinu i širenje te baštine;
5. potpora svih država članica za zajedničke paneuropske kampanje o glavnim temama (migracija, rodna ravnopravnost, sport itd.) koje će se razvijati u okviru inicijative Europeana;
6. jačanje građanske znanosti i crowdsourcinga kako bi se povećao angažman zajednice u odabiru i čuvanju digitalnih zbirki.

6. Modernizacija pravnog okvira

Modernizacija pravnog okvira kojim se podupire pristup digitalnoj kulturnoj baštini i njezina upotreba stalna je potreba i proces. Na primjer, zbog složenosti Direktive o djelima siročadi institucije kulturne baštine teško su iskoristile iznimku za djela siročad. Zbog toga se očekivana dostupnost djela siročadi još nije ostvarila.

Institucije kulturne baštine i korisnici imat će koristi od:

1. ocjenu prikladnosti Direktive o djelima siročadi i razmatranje potrebe za njezinom zamjenom;
2. povećana potpora država članica za donošenje standardiziranih informacija o autorskim pravima za digitalnu kulturnu baštinu na internetu, primjerice uključivanjem donošenja i upotrebe izjava o pravima te licencija i alata Creative Commons kao uvjeta za programe financiranja;
3. povećana dostupnost nedostupnih djela podupiranjem dijaloga među institucijama kulturne baštine, nositeljima prava i organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava, u skladu s Direktivom o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu

7. Jačanje inicijative

Nadovezujući se na dosadašnja ulaganja i jačajući inicijativu Europeana kako bi se osigurao njezin budući doprinos tom sektoru, od Komisije i država članica zahtijeva se da:

1. nastaviti podupirati Europeanu u ostvarivanju koordinacijske uloge u svim područjima aktivnosti povezanima s digitalnom transformacijom sektora kulturne baštine u EU-u;
2. podupirati nove članove, posebno MSP-ove i institucije kulturne baštine bez znatnih digitalnih zbirki, da se pridruže Europeani;
3. povećati financijska ulaganja EU-a u inicijativu Europeana kako bi se učinkovito provela strategija Europeana za razdoblje 2020. 2025.;
4. razmotriti uspostavu još jednog „Comité des Sages” kako bi se preispitalo izvješće o novoj renesansi u kontekstu nove društveno-kulturne i tehnološke stvarnosti.

Održivi okvir

Kako bi se maksimalno povećao potencijal digitalizacije u cijelom sektoru kulturne baštine, bit će nam potrebni dugoročni trajni napori. Za održavanje dosljednog i dosljednog pristupa takvoj inicijativi bit će potrebna trajna i odgovarajuća razina financiranja na razini EU-a i država članica.

Tijekom proteklog desetljeća javno-privatna partnerstva u digitalizaciji tek trebaju proizvesti održive poslovne modele za stvaranje dosljedne potpore, tako da digitalizacija kulturne baštine ostaje napor javnog sektora. Nažalost, dostupnost financijskih sredstava EU-a za digitalizaciju kulturnih dobara posljednjih se godina znatno smanjila, a u mnogim slučajevima države članice nisu povukle jaz u financijskoj potpori.

Financiranje postojećih napora u području digitalizacije često je bilo usmjereno na konkretne kratkoročne projekte. Rezultat toga je da se digitalni repozitoriji u potpunosti sruše kako tehnologija postaje zastarjela i poslužitelji umiru, dok ekspertiza isparava nakon projekta kada tehnička podrška prestane.

Sektoru je potrebna strateška dugoročna potpora koja uključuje održive strukture financiranja kojima se štiti suverenitet naših podataka i javne vrijednosti na kojima se temelje naši napori. Takvim bi se pristupom moglo:

• uključiti financiranje akreditiranih nacionalnih agregatora kao pružatelja digitalnih usluga odgovornih za utvrđivanje normi;

• odražavati ulogu Europeane u omogućavanju i koordinaciji povezanih aktivnosti kojima se podupire digitalna transformacija sektora.

Time bi se pak poduprle ključne sastavnice digitalne transformacije sektora kulturne baštine: koordinirane nacionalne strategije, postizanje ciljeva za kvalitetu i količinu podataka, donošenje standarda za omogućivanje pristupa i ponovne uporabe, snažne infrastrukture i napore za izgradnju kapaciteta u cijelom sektoru.

Bez obzira na to koji je točan oblik rješenja, mora se moći osloniti na dosljedan i dosljedan okvir financiranja kako bi se ostvario puni potencijal sektora.