Postupak prenošenja
Nacrt prijedloga zakona za prenošenje Direktive o CDSM-u u Nizozemskoj objavljen je u srpnju 2019. Popraćena je javnim savjetovanjem od srpnja do rujna 2019., na koje su zajednički odgovorile tri krovne organizacije knjižnica, muzeja i arhiva. Nakon toga uslijedile su rasprave u dvama domovima nizozemskog parlamenta, a prvi parlamentarni dom donio je konačni tekst u prosincu 2021., zajedno s obrazloženjem u kojem se pružaju tumačenja u slučajevima u kojima zakonodavni tekst nije dovoljno jasan. Odredbe o institucijama kulturne baštine stupile su na snagu 7. lipnja 2021.
Institucije kulturne baštine prepoznate su kao dionici u tom procesu i dobile su priliku komentirati povjerljive nacrte tijekom sastanaka s Ministarstvom pravosuđa i Ministarstvom obrazovanja, kulture i znanosti.
Nakon završetka postupka provedbe Ministarstvo obrazovanja, kulture i znanosti pokrenulo je dijalog s dionicima na temu nedostupnih djela, kako je propisano Direktivom. Taj je dijalog još u tijeku, a uskoro će se pokrenuti još jedan na temu rudarenja teksta i podataka.
Rudarenje teksta i podataka
Dvije iznimke od autorskog prava za rudarenje teksta i podataka iz Direktive o CDSM-u omogućuju stvaranje reprodukcija u tu svrhu bez potrebe da se od nositelja prava zatraži dopuštenje, pod određenim uvjetima. Njihovo prenošenje u nizozemsko pravo dovelo je do izmjena nizozemskog Zakona o autorskom pravu, Zakona o susjednim pravima i Zakona o bazama podataka. Prenošenje obiju iznimaka općenito je u skladu s tekstom Direktive.
Prvom se iznimkom istraživačkim organizacijama i institucijama kulturne baštine omogućuje rudarenje bilo koje vrste materijala. U tekstu za prenošenje nisu utvrđeni uvjeti za pohranu i zadržavanje primjeraka izrađenih u tom postupku. Druga iznimka za rudarenje teksta i podataka omogućuje rudarenje teksta i podataka od strane bilo koga (nije ograničeno na istraživačke organizacije ili institucije kulturne baštine) sve dok vlasnik prava ne „izričito zadržava” ta prava. Nije navedeno što znači „izričito rezerviranje” ni treba li izričito navesti rudarenje teksta i podataka. Nijedna iznimka ne zahtijeva plaćanje naknade nositeljima prava.
Očuvanje kulturne baštine
Prije prenošenja Direktive nizozemskim pravom o autorskom pravu predviđena je iznimka od autorskog prava kojom se institucijama kulturne baštine i nekim obrazovnim ustanovama dopušta da umnožavaju djela u svojim zbirkama u svrhu očuvanja bez dopuštenja nositelja prava. To je uključivalo izradu fizičkih (za djela ugrožena neposrednim propadanjem) i digitalnih reprodukcija, bez maksimalnog broja primjeraka.
Prenošenje iznimke za očuvanje dovelo je do različitih promjena. Materijali koji se sada mogu sačuvati uključuju i baze podataka, ali obrazovne ustanove nažalost više nisu korisnice (iako su arhivi i knjižnice obrazovnih ustanova). Uvjet neposredne opasnosti od propadanja koja opravdava fizičke kopije više se ne primjenjuje.
Iznimka se primjenjuje samo na materijale koji se trajno čuvaju u zbirkama institucije kulturne baštine, za koje se smatra da su, na primjer, „u vlasništvu” ili primljeni u posudbi na neodređeno vrijeme. Dodana je odredba prema kojoj ugovorna odredba kojom se instituciji kulturne baštine zabranjuje umnožavanje radi očuvanja nije izvršiva. Nažalost, tehnološke mjere zaštite još uvijek mogu blokirati mogućnost izrade kopija u svrhu očuvanja.
Digitalne i prekogranične nastavne aktivnosti
Nizozemskim zakonom o autorskim pravima već je predviđena iznimka kojom se obrazovnim ustanovama dopušta upotreba materijala zaštićenih autorskim pravom u obrazovne svrhe, bez potrebe za traženjem dopuštenja. To je podlijegalo naknadi (osim za upotrebu baza podataka) i implicitno je uključivalo digitalne i internetske upotrebe. Pri prenošenju Direktive nizozemski zakonodavac odlučio je ažurirati tu iznimku umjesto prelaska na obrazac koji se temelji na dozvolama.
Zbog toga obrazovne ustanove sada mogu upotrebljavati materijale zaštićene autorskim pravima u svrhu poučavanja, u svojim prostorijama ili drugdje (izrađeni implicitno), izvan interneta i na internetu, među ostalim putem „sigurnih elektroničkih okruženja” za učenike, studente i nastavno osoblje. To može biti i prekogranično i ne može se poništiti ugovornim mjerama.
Nizozemski zakonodavac uveo je i uvjete kao što su potreba da djela budu zakonito stavljena na raspolaganje javnosti i potreba za poštovanjem moralnih prava. Može se koristiti samo dio djela, osim ako se odnosi na kratko djelo ili djelo vizualne ili primijenjene umjetnosti ili fotografiju.
Nedostupna djela
Nedostupna djela nalaze se u autorskim djelima u zbirkama institucija kulturne baštine koje više nisu ili nikada nisu bile komercijalno dostupne. U skladu s Direktivom, nizozemskim zakonom o autorskom pravu sada je predviđen sustav koji se temelji na licenciji i iznimci kako bi se institucijama kulturne baštine omogućilo da nedostupna djela učine dostupnima na internetu. U tekstu se ne uvodi definicija nedostupnih djela izvan teksta Direktive, ali nizozemski ministar obrazovanja, kulture i znanosti može uvesti regulatorne mjere u tom području.
U skladu s Direktivom, nizozemskim tekstom utvrđuje se da nositelji prava mogu ne sudjelovati u dijeljenju svojih djela u okviru tog sustava te se dodaje da se instituciji kulturne baštine koja je u pitanju mora dati razuman rok za djelovanje u skladu s tim sustavom. Za zakonito korištenje djela na temelju iznimke od autorskog prava nije potrebna naknada.
Iako su države članice imale mogućnost uspostaviti nacionalnu bazu podataka za objavljivanje djela koja namjeravaju staviti na raspolaganje u okviru tog sustava, nizozemski zakonodavac odlučio je da ih neće uspostaviti, a institucije kulturne baštine i organizacije za kolektivno ostvarivanje prava (odgovorne za razmjenu informacija kada se upotrebljava sustav licenciranja) mogu izravno razmjenjivati informacije s portalom EUIPO-a.
održavaju se dijalozi između Ministarstva pravosuđa, nositelja prava i institucija kulturne baštine o utvrđivanju razdoblja prije kojih se sva djela automatski smatraju nedostupnima, na primjer 50 godina za knjige; i mjera u kojoj je organizacija za kolektivno ostvarivanje prava dovoljno reprezentativna i može izdati dozvolu. Institucije kulturne baštine tvrde da se organizacije za kolektivno ostvarivanje prava ne bi trebale smatrati dovoljno reprezentativnima za djela koja nikad nisu bila u komercijalnom optjecaju, uključujući neobjavljena djela.
Javna domena
Nizozemski zakonodavac smatrao je da odredbu o javnoj domeni nije potrebno prenijeti jer je nizozemsko pravo već bilo u skladu s njom. U Nizozemskoj ne postoje susjedna prava za neoriginalne fotografije ili neoriginalne digitalne kopije djela vizualne umjetnosti u javnoj domeni.
Saznajte više
Više o prenošenju Direktive o CDSM-u u Nizozemskoj možete pročitati u ovom alatu za praćenje Communia i na ovoj internetskoj stranici parlamenta koja sadržava sve zakonodavne i parlamentarne dokumente (na nizozemskom jeziku).
Ako želite saznati više o autorskim pravima i digitalnoj kulturnoj baštini, pridružite se Zajednici za autorska prava Europeane i pročitajte našu seriju vijesti CDSM Directive Pro.
Ovaj post je licenciran pod uvjetima CC BY 4.0 i pravilno pripisivanje je: Nacionalna knjižnica Nizozemske/Annemarie Beunen.