Kako ste ušli u svoju profesiju?
Docent sam na Odsjeku za informatiku Sveučilišta u Coimbri. Predajem web tehnologije, dizajn interakcija te virtualnu i proširenu stvarnost. Prije nego što sam se 2015. pridružio Sveučilištu u Coimbri, bio sam profesor na portugalskom Katoličkom sveučilištu, kojem sam se pridružio odmah nakon završetka studija informatike.
Oduvijek me zanimala informatika sa stajališta razumijevanja načina na koji ljudi koriste tehnologije koje razvijamo, ali i sa stajališta stvaranja novih mogućnosti za interakciju. U novije vrijeme taj je interes bio usmjeren na virtualnu i proširenu stvarnost te područje kulturne baštine.
Na čemu trenutačno radite?
Previše stvari! No usredotočimo se na neke od najvažnijih.
Trenutno sam koordinator preddiplomskog studija dizajna i multimedije na Odjelu informatičkog inženjerstva. Ova više menadžerska uloga dolazi na račun manjeg vremena za istraživanje i pripremu nastavnih materijala, ali mi omogućuje da bolje razumijem potrebe studenata i institucije i da imaju aktivniju ulogu u postavljanju trenutne i buduće vizije za preddiplomski program.
Trenutno osnivam i Virtual Reality Lab u našem odjelu. To podrazumijeva dobivanje financijskih sredstava za opremu i instalacije te promicanje aktivnosti u tom području unutar zajednice odjela, ali i izvan nje.
U istraživačkom smislu, moji studenti i ja radili smo na primjeni virtualne i proširene stvarnosti na različite vrste područja kulturne baštine. Prekrasan primjer (po mom mišljenju) je projekt Kairos u kojem smo koristili fotogrametriju kako bismo digitalizirali tri lokacije u Botaničkom vrtu Sveučilišta u Coimbri, a zatim stvorili iskustvo virtualne stvarnosti koje pokušava ponovno stvoriti ambijent vrta.
I na kraju, ali svakako ne manje važno, nastavljam isprobavati nove načine podučavanja i kreiranja novih nastavnih materijala za svoje učenike. Na mnogim tečajevima koje predajem pokušao sam promicati povezanost s kulturnom baštinom (konkretnije, s Europeanom). Na primjer, u posljednjem izdanju tečaja Interactive Media Design zamolio sam studente da predlože i osmisle mobilnu aplikaciju koja bi iskoristila ili doprinijela sadržaju Europeane. Rezultati su bili niz prototipova, od kojih su neki bili vrlo kreativni. Na primjer, ARTence je prijedlog za mobilnu aplikaciju koja donosi slikovne reference Europeane kako bi studenti umjetnosti mogli vježbati svoj crtež; ili Artican, mobilna igra u kojoj se od igrača traži da rekreiraju scene sa slika pronađenih u Europeani.
Koji su neki od izazova u vašoj ulozi? Koji su vam najdraži elementi?
Sveučilišni profesori, kao i u mnogim drugim zanimanjima, na kraju preuzimaju mnoge uloge, od kojih svaka ima nešto drugačije izazove. Možda je glavni izazov upravo broj različitih uloga koje treba preuzeti i količina posla koji se očekuje da će se ostvariti. Nastava žongliranja, ocjenjivanje, porota, istraživanje, upravljanje itd. ponekad se osjeća neodoljivo. Srećom, te su poteškoće često zasjenjene pozitivnom ocjenom studenata ili postignućima samih studenata.
Koja je bila vaša motivacija za članstvo u Vijeću članova?
Malo sam slučajno upoznao Udrugu mreže Europeana (referenca kolege) i osjetio da pristupanjem Vijeću članova mogu to bolje razumjeti i možda tome doprinijeti na objektivniji način.
Što namjeravate učiniti kao član Vijeća?
Još uvijek se snalazim oko Udruženja mreže Europeana i Vijeća članova te pokušavam pronaći najbolji način za doprinos. Želio bih da moj doprinos bude promicanje upotrebe virtualne i proširene stvarnosti za istraživanje kulturne baštine.