Glavni marketinški kanal bio je Instagram, koji je također svojevrsno „prirodno stanište” za ciljnu skupinu.
Korištenje tih kanala pokazalo se vrlo učinkovitim u smislu angažmana i dosega s više od 11 milijuna pregleda za seriju.
Kako je vaša publika reagirala na ovaj projekt?
Bojali smo se nazadovanja jer je dnevnik svojevrsna „institucija” sama po sebi, a njezina prilagodba predstavlja određeni rizik. Ali bili smo vrlo sretni što smo vidjeli 99% pozitivnih reakcija i komentara, kako u tisku tako i među gledateljima.
Projekt smo pokrenuli tijekom prvog ograničenja kretanja u Nizozemskoj. To nije bilo planirano na taj način, ali je projekt učinio još više relabilnim za mlade ljude nego što bi to bilo u normalnim okolnostima. Iako, naravno, postoji velika razlika između ograničenja kretanja i situacije Anne koja se skriva od progona, potičemo rasprave među mladima o toj temi, koje se odvijaju u komentarima na YouTubeu.
Što ste naučili o radu s digitalnom kulturnom baštinom iz ovog projekta?
Naučili smo da moderni mediji poput YouTubea i Instagrama mogu stvoriti nove ulazne točke za komunikaciju s publikom.
Serija je potaknula ljude da posjete kuću Anne Frank. Ubrzo nakon puštanja na slobodu, u ljeto 2020. više (nizozemskih) obitelji posjetilo je muzej, mnogi od njih jer su djeca uvjerila svoje roditelje da posjete Anneino skrovište.
Nadalje, vidjeli smo neočekivanu popularnost u određenim zemljama kao što su Brazil i Indija i mislimo da bismo mogli proširiti doseg dalje. Koristili smo podnaslove, ali razmišljamo o sinkronizaciji serije na engleskom jeziku za širi doseg.
Koja je razlika koju ovakva nagrada donosi vašem projektu/budućem radu?
Bili smo iznenađeni što smo osvojili ovu nagradu, budući da se ideja video dnevnika činila tako očitom. Pobjeda je doista ojačala naše uvjerenje da traženje novih, inovativnih načina za ispričavanje „stare” priče pomaže u privlačenju nove publike. To je važno s povijesnog, društvenog i povijesnog stajališta.