**Slika u ovom novinskom postu prikazuje nehumano postupanje prema porobljenim ljudima. Slika može uzrokovati tugu ili nelagodu. Uključili smo sliku kako bismo istaknuli povijesno razdoblje i njegovu povezanost s izložbom koja se nalazi u tekstu. Nastavite čitati ili idite na našu početnu stranicu**
U prosincu 2022. u Pomorskom muzeju u Rotterdamuotvorena je nova izložba pod nazivom „Destination Port City”. Na ovoj izložbi, koja će ostati izložena sljedećih šest godina, posjetitelji se ukrcavaju na virtualnu podzemnu željeznicu i putuju kroz prošlost, sadašnjost i budućnost lučkog grada Rotterdama. Otkrivaju neke od ponosnih trenutaka grada, od rođenja Rotterdama 1270. do njegova uspješnog razvoja kao međunarodne trgovinske luke, ali se upoznaju i s njegovom poviješću zahvaljujući njegovoj povezanosti s porobljavanjem i trgovinom robljem. Annette de Wit, kustosica izložbe iz Pomorskog muzeja, govori nam o tome kako je izložba nastala i o postupku donošenja odluka o odabiru i pričanju teških priča.
Suočavanje s kolonijalnom prošlošću
„Rotterdamova kolonijalna prošlost nedavno je bila u središtu pozornosti”, kaže nam Annette. „Tri studije o toj temi objavljene su samo 2020. Stoga, kad smo počeli raditi na izložbi luke u Pomorskom muzeju, nije bilo sumnje da bi trebalo istaknuti kolonijalnu prošlost grada. Ali gdje i kako?”
U 17. i 18. stoljeću brodovi iz Rotterdama krenuli su prema zapadnoj obali Afrike, puni tekstila, žestokih pića, baruta i pušaka. Ta je roba korištena za kupnju porobljenih Afrikanaca i njihov prijevoz na Karibe i Surinam. Iz kolonija, brodovi su otplovili natrag u Rotterdam s proizvodima uzgojenim na plantažama tamo od strane porobljenih ljudi. Roterdamski trgovci su svoje brodove pretvorili u robove za ovu trgovinu.
Kako je tim mogao ispričati ovu priču? Annette objašnjava: „Željeli smo da predmeti na izložbi pripovijedaju inkluzivnu priču o kolonijalnoj prošlosti Rotterdama. Redovito smo se sastajali sa savjetodavnim odborom stručnjaka za kolonijalizam, od kojih neki imaju korijene u nizozemskim kolonijama, koji su nam pomogli u donošenju potrebnih odluka. S tom skupinom raspravljali smo o značenju predmeta, načinu njihova predstavljanja i opisu u tekstovima koji su išli uz njih.”
Annette nastavlja: „Odlučili smo se izričito suočiti s bogatstvom Rotterdama i iskorištavanjem na drugoj strani svijeta. Dok je jedna strana izložbenog prostora posvećena pomorskom prometu, kolonijalnoj trgovini i trgovcima u Rotterdamu koji su se ne samo obogatili tom trgovinom nego su imali i utjecaj na svim razinama vlasti u gradu, druga strana pokazuje utjecaj na stanovnike kolonija koji su iskorištavani, porobljeni i prevezeni na drugu stranu svijeta.”
„Prikazivanje trgovine, pomorskog prijevoza i bogatstva jednostavno je korištenjem predmeta iz zbirke Pomorskog muzeja”, kaže Annette, „No, stavljanje lica na porobljene teže je. Vrlo malo slika prikazuje kako je život bio za porobljene ljude, bilo na brodu ili na plantažama.”
Jedna zbirka koja to čini je knjiga škotskog časnika Stedmana, koji je jedan od rijetkih ljudi koji bilježe nasilje nad porobljenim ljudima u crtežima. Njegova knjiga „Pripovijest_o petogodišnjoj ekspediciji”_ uključena je u izložbu.
Govoreći o današnjoj generaciji
Odredište Port City vidi priče o luci i gradu isprepletene s osobnim pričama stanovnika današnjeg Rotterdama. Jedan od tih stanovnika je Maureen Mollis. Maureen je potomak porobljenog naroda i voditelj programa općinskog programa za povijest kolonijalnog i ropstva grada Rotterdama, a bio je i u savjetodavnom odboru koji je razvijao ovu izložbu. Na izložbi posjetitelji čuju Maureen kako pripovijeda o kolonijalnoj prošlosti grada i objašnjava joj što joj ta prošlost znači.
„Svjestan sam da je blagostanje Rotterdama ostvareno na štetu drugih, a to nije ugodna misao. Neki ljudi kažu da isprike napravljene za ropstvo u prošlosti nisu istinski mislili političari. Ti ljudi misle da je riječ o prepoznavanju boli, koja se još uvijek percipira. Za mene osobno riječ je o učinku. Spreman sam gledati dalje od boli, u budućnost u kojoj su svi ljudi koji ovdje žive jednaki i imaju jednake mogućnosti.” – Maureen Mollis
Kako je izložba prihvaćena od strane zajednice? Annette kaže: „Od otvorenja izložbe mi, kao muzej, primamo mnoga pitanja i zahtjeve o pričama iz Leuvehavena, na primjer, od umjetnika koji žele saznati više za vlastite projekte. Za mene kao kustosa, sjajno je vidjeti da "kolonijalni objekti" koji su opremljeni novim istraživanjem i moćnom osobnom pričom govore mašti i vode do rasprave. Zbog iskustava koja sam stekao tijekom izrade ove izložbe, još sam uvjereniji da je višeglasni pristup (pomorskoj) prošlosti vrlo vrijedan i vrlo važan da ostane relevantan kao muzej za nove generacije posjetitelja. Kad je riječ o drugim muzejima koji žele ispričati slične priče, savjetovao bih im da surađuju sa savjetodavnim odborima iz zajednica te da imaju otvoren um i pokušaju stvarno razumjeti što ih pokreće.”