Trenutačno surađujete sa Zakladom Santa María La Real, Europskom studentskom udrugom za kulturnu baštinu (ESACH), Međunarodnim vijećem za spomenike i lokalitete (ICOMOS) i dovršavate doktorat! Možete li nam reći više o svojim različitim ulogama?
Istina je - trenutno sudjelujem u mnogim različitim projektima i organizacijama! Moj glavni posao je kao arhitekt u Santa María La Real Foundation. Radim na projektima u okviru programa Obzor 2020. usmjerenima na održivo upravljanje teritorijima, kulturnim rutama i pilot odredištima putem baštine i kulturnog turizma, uključujući IMPACTOUR i TExTOUR. Surađujem i na projektima kojima se definiraju planovi upravljanja gradovima svjetske baštine te osmišljavaju i stvaraju različite tematske turističke rute specijalizirane za urbanu baštinu u Madridu. Istovremeno provodim doktorska istraživanja na Politehničkom sveučilištu u Madridu u području održivosti i urbane obnove, s naglaskom na poboljšanju alternativne kulturne baštine velikih gradova u 21. stoljeću.
Širim i poboljšavam te aktivnosti povezane s kulturnom baštinom suradnjom s organizacijama kao što su Europa Nostra, ESACH, Tribune europske baštine i ICOMOS-Španjolska. Zahvaljujući svojoj ulozi ambasadora ESACH-a i međunarodnog predstavnika Radne skupine za nove stručnjake (EPWG) u ICOMOS-u, mogu dati veću vidljivost tom radu, svojim kolegama i mladima.
Što za vas znači novi europski Bauhaus?
Novi europski Bauhaus za mene je ažurirano i obnovljeno oživljavanje mnogih vrijednosti koje su podignute tijekom 20. stoljeća. S obzirom na to da sam arhitekt, posebno mi je zanimljivo da su estetska pitanja i vrijednost „ljepoće” uključeni kao jedan od triju ključnih stupova inicijative. Kulturni urbani krajolik, vizualne i arhitektonske znamenitosti, perspektive i odnosi između ulica i građevina te povezanost s prirodom kroz sam grad i njegov perimetar fascinantna su pitanja o kojima treba razmišljati i raspravljati u estetskom smislu, te ova inicijativa.
Kako je novi europski Bauhaus relevantan za vaš rad?
Novi europski Bauhaus nesumnjivo je nevjerojatna inicijativa na europskoj (i gotovo globalnoj) razini za preispitivanje našeg društva, naših gradova i naše kulturne baštine u smislu otporne održivosti, uključivih društava i estetskih vrijednosti. Ti pristupi nisu samostalni, već su dio aktivne strategije usklađene s Programom održivog razvoja do 2030., ciljevima održivog razvoja, europskim zelenim planom i Zelenom knjigom o europskoj baštini, koju su objavili ICOMOS i Europa Nostra. Oni su polazišna točka za pristupe svih projekata u kojima sudjelujem na suradnički i multidisciplinarni način.
Kako, prema vašem mišljenju, možemo mobilizirati mlade, studente te nove stručnjake i stručnjake u nastajanju u okviru novog europskog Bauhausa?
Vrlo je važno, barem s moje točke gledišta, mladima, studentima i novim stručnjacima dati glas i vidljivost. Svijet kulturne baštine, a u ovom slučaju i svijet novog europskog Bauhausa, složen je, raznolik i multidisciplinaran. Za osobu koja je nova u ovom sektoru može biti teško znati gdje početi, kome pristupiti ili koje korake poduzeti. Kao što to činimo putem ESACH-a ili EPWG-a ICOMOS-a, važno je stvoriti prostore, aktivnosti, radne skupine i aktivnosti koje pomažu u uključivanju tih budućih generacija putem posebnih projekata, prezentacija i događanja za umrežavanje, planova mentorstva i osposobljavanja te diseminacije stipendija i posebnih tečajeva.
Ono što nikada ne smijemo zaboraviti jest da su ideje, stajališta i prijedlozi mladih i onih koji su novi u tom sektoru jednako valjani kao i oni drugih stručnjaka; čak i ako nemaju isto iskustvo ili iste alate, to se malo po malo može riješiti „učenjem kroz rad”.
Ako ste za pet godina posjetili kulturni lokalitet ili instituciju kulturne baštine, kako biste se nadali da će to iskustvo izgledati?
Nadam se da će takva enklava ili mjesto znati održavati i unaprjeđivati vlastiti identitet i singularnosti, što je čini jedinstvenom u smislu kriterija kulture i baštine. Važno je da se pristupi novog europskog Bauhausa u pogledu estetike, održivosti i uključenosti, kao i nove tehnologije, mogu prilagoditi potrebama te lokacije ili nekretnine.
Što mislite, kako digitalizacija može poduprijeti tu viziju?
Nove tehnologije i proces digitalizacije moraju biti alati koji će nam pomoći da znamo, razumijemo, održavamo, čuvamo, čuvamo, upravljamo i širimo sve naše kulturne resurse i baštinu na učinkovitiji i jednostavniji način, kako za nas tako i za buduće generacije. Dostupne su mnoge mogućnosti, od inteligentnih sustava praćenja, širenja putem društvenih mreža ili upotrebe tehnika kao što su video-mapiranje, geolokacija, virtualna stvarnost (VR) ili proširena stvarnost (AR).
Ono što nikada ne smijemo izgubiti iz vida jest da, bez obzira na to koliko se digitalni mediji poboljšavaju i razvijaju, oni uvijek moraju biti alat koji prati iskustvo našeg odnosa s kulturnom baštinom, materijalnom i nematerijalnom; digitalizacija ne bi trebala zamijeniti stvarno iskustvo in situ, već bi trebala biti usmjerena na poboljšanje njegove kvalitete.
Novi europski Bauhaus potiče interdisciplinarnost – povjerenica Mariya Gabriel opisala ga je kao „most između svijeta umjetnosti i kulture s jedne strane i svijeta znanosti i tehnologije s druge strane”. Kako sektor kulturne baštine može surađivati s drugim sektorima kako bi doprinio inicijativi?
Tom bih pitanju pristupio sa stajališta „obrazovanja o nasljeđivanju” te bih se na taj način ponovno povezao s mobilizacijom budućih generacija i mlađih stručnjaka. Nema sumnje da se kulturna baština danas shvaća kao multidisciplinarno područje, dok se prije pristupalo s konkretnijih stajališta, kao što je arhitektura. Od ključne je važnosti u našem društvu podići svijest o važnosti i vrijednosti kulturne baštine od rane dobi kako bi ona postala resurs koji se može baviti i područjem umjetnosti i svijetom znanosti te kako bi se moglo odgovoriti na pitanja kao što su održivost u gradovima, strategije otpornosti i održivi razvoj.