Publika želi da je digitalne priče informiraju, ali i da u njima pobude znatiželju, uranjanje, nadahnuće i osjećaj povezanosti. Upravo to izdvaja pripovijedanje od drugih vrsta sadržaja i daje mu važnu ulogu u angažmanu i izgradnji zajednice u sektoru kulturne baštine.
Ovih sedam savjeta vrijedni su resursi za stručnjake i institucije iz područja kulturne baštine koji žele unaprijediti svoje kapacitete za uspješno online dijeljenje priča. Razvila ih je 2021. godine radna skupina Europeane pod nazivom „Europeana kao snažna platforma za digitalno pripovijedanje.
Sedam savjeta za digitalno pripovijedanje
1. Budite osobni
Osobne priče oživljavaju prošlost i pomažu ljudima da se emocionalno povežu s poviješću.
2. Budite neformalni, ali stručni
Ljudi žele učiti od stručnjaka, ali to iskustvo ne bi trebalo biti naporno. Pretjerano akademski jezik može odbiti publiku, ali ni pojednostavljivanje priča nije poželjno. Važno je pronaći pravu ravnotežu.
3. Pričajte skrivene priče
Mnogo kulturne povijesti ostaje neispričano. Iznošenje skrivenog nasljeđa angažira publiku i stvara osjećaj zajedništva, identiteta i dijeljene povijesti. Prilikom stvaranja sadržaja korisno je zapitati se: možete li pronaći priče koje nisu ispričane drugdje?
4. Prikažite svoje ideje
Jedna od ključnih snaga sektora kulturne baštine jest bogatstvo vizualnih sadržaja. Iskoristite to u pripovijedanju. Formati ne moraju biti sofisticirani, ali razmislite o tome kako vizualni elementi i tekst djeluju zajedno u pričama koje dijelite.
5. Označite svoje putovanje
Najbolje priče vode publiku jasnim putem. U digitalnom pripovijedanju – osobito na složenim ili eksperimentalnim platformama – dobro označavanje pomaže ljudima da ostanu na pravom putu. Jasno razumijevanje naracije i digitalne strukture pomaže da vaša priča bude sažeta i zadrži pažnju publike od početka do kraja.
6. Budite konkretni
Pripovijedanje koje se usredotočuje na specifične teme može i dalje privući široku publiku. Općenito je najbolje krenuti od detalja prema široj slici, a ne obrnuto.
7. Budite sugestivni
Priče o kulturnoj povijesti moraju biti utemeljene na činjenicama, ali činjenice ne moraju biti suhoparne. Ne bojte se koristiti poetske, opisne i evocirajuće slike i pristupe – oni će vjerojatnije privući publiku.