Prije deset godina, 20. studenog 2008., Europeana je katapultirala u svijet. Mali tim, na čelu s direktorom Jillom Cousinsom, mjesecima je marljivo radio na pripremi za lansiranje kojim bi se europska kulturna baština stavila na raspolaganje svijetu.
A ovdje je bilo: web-mjesto.
Ali ne samo još jedna stranica. To je bio rezultat nadahnjujuće ideje, poduprte pismom šest šefova država tadašnjem predsjedniku Europske komisije g. Barrosu, da bi Europa trebala preuzeti odgovornost za svoju prošlost i učiniti je sastavnim dijelom svoje budućnosti.
Odmah su me zakačili.
Danas je Europeana još uvijek to mjesto osmišljeno kako bi se institucije kulturne baštine osnažile da slobodno i neometano dijele svoje zbirke sa svijetom. Tijekom proteklog desetljeća iskusili smo vrhunce koje cijenimo i trenutke kada se osjećalo kao da je sve uzalud. Ako pobijediš, izgubiš.
Ali poticaj i energija koji su potaknuli ovu inicijativu uvijek su ostali s nama. Taj duh živi u našem timu u Europeana Foundation, tisućama ljudi koji čine Europeana Network Association, prijateljima koje imamo u organizacijama civilnog društva kao što su Wikimedia Foundation i Creative Commons, svim kulturnim inovatorima s kojima smo radili i igrali tijekom godina.
Kako bismo proslavili našu godišnjicu, imalo je stoga savršenog smisla zamoliti naše prijatelje da nam daju kratak pregled načina na koji vide budućnost. Nema teških manifesta, već provokacija slobodnog stila o mogućnostima i zamkama svijeta preobraženog kulturom.
Budućnost je ovdje. „Vrata su već otvorena”, obavješćuje George Oates. Kako se ta budućnost oblikuje, u velikoj mjeri, ovisi o nama, sugeriraju naši prijatelji. „Potrebna je mašta i hrabrost da se preispitaju stare pretpostavke, podigne naša vizija i svijet učini novim”, kaže Michael Peter Edson.
Igraš li? Čitaj dalje.