Kako ste ušli u svoju profesiju?
Počeo sam kao klasični arheolog. Kad sam bio dijete, ljeta sam proveo na najvećem arheološkom nalazištu u Egejskom moru, Delosu, rodnom mjestu Apolona, tako da je arheologija za mene više od discipline. Kao studentica nekoliko sam godina radila na Delosu, Parosu i Naxosu. Nakon studija u Grčkoj i Norveškoj, između 1996. i 2000. bio sam terenski arheolog za grčki eforat antikviteta KA u Grčkoj u Delosu, Parosu, Samosu, Santoriniju. U isto vrijeme radio sam kao arheološki vodič, licenciran od strane Nacionalne škole Grčke.
Na čemu trenutačno radite?
Od 2001. predajem na Norveškom sveučilištu znanosti i tehnologije (NTNU) u Trondheimu, predajem klasičnu arheologiju, europsku arheologiju i kulturnu teoriju za Institut za arheologiju i Odsjek za klasiku. Od 2006. sam i viši znanstveni knjižničar u sveučilišnoj knjižnici, koja je najstarija znanstvena knjižnica u Norveškoj i ima posebne zbirke od velike vrijednosti za norvešku nacionalnu i regionalnu povijest. U toj sam ulozi radio na aktivnostima informiranja kako bih ih promicao našim istraživačima, studentima i međunarodnim suradnicima, vodio nekoliko projekata u području digitalnih humanističkih znanosti (vidjeti Mubil.no, ARK4 i I manus)te sudjelovao u organizacijskim odborima i konferencijama. Projekti na kojima sam radio nalaze se na sjecištu 3D tehnologije i strategija očuvanja u kombinaciji s obrazovnim programima za različite publike. Saznajte više na mom blogu.
Ove sam godine na dopustu iz knjižnice i dvije godine radim s istraživačkom podrškom u našem uredu u Bruxellesu kako bih mapirao krajolik europskih partnerstava i poziva. Naš ured trenutačno koordinira europsku konferenciju za međunarodnu javnost od 800 sudionika na temu održivih ciljeva i uloge koju sveučilišta mogu imati.
Koji su neki od izazova u vašoj ulozi? Koji su vam najdraži elementi?
Najveći izazov u mom radu u sveučilišnoj knjižnici u Trondheimu bio je pokušati biti u toku s tehnologijom koja se razvija tako brzo. Najdraži element mog rada je da stalno susrećem mlađe generacije dok održavam tečajeve za studente arheologije, povijesti, arhivske znanosti, muzeologije i književnosti. Svake godine predajem i temu na magistarskom tečaju Stručnjaci u timu pod nazivom „Digitalna diseminacija prošlosti”. Za mene je to bila arena interdisciplinarnosti i međugeneracijskog kreativnog prostora koji je bio vrijedan za razvoj planiranja i radnog okruženja naše institucije. Nova partnerstva i ideje rađaju se svaki put kada upoznam studente i to je uzbuđenje rada na visokom učilištu s učenjem temeljenim na iskustvu.
Koja je bila vaša motivacija za članstvo u Vijeću članova?
Od početka rada u Bruxellesu shvatio sam da je Europeana jedan od glavnih predstavnika muzeja i knjižnica na europskoj razini, s misijom povezanom sa zaštitom i upravljanjem kulturnom baštinom te predstavljanjem tog sektora. Sudjelovao sam i na EUvsVIRUS Hackathonu s projektom koji je osvojio prvu nagradu u kategoriji izazov. Na Hackathonu su nam rekli da se vrlo malo ljudi iz muzejskog sektora pridružuje ovakvim događanjima, a kroz suradnju s Europeanom nadam se da ću stvoriti više prilika za stručnjake u kulturnoj baštini da to učine.
Kao arheolog, uvijek sam razmišljao o našoj prisutnosti u odnosu na prošlost i budućnost. U kriznim vremenima, kao što je ovogodišnja pandemija bolesti COVID-19, to je postao još veći imperativ: kako će se sve te kulturne priče i osobne priče očuvati za budućnost? Moramo pronaći nove načine za raspravu o tome i izraditi strategije za očuvanje naše digitalne sadašnjosti koje će svima omogućiti odgovorno uključivanje.
Što namjeravate učiniti kao član Vijeća?
Oduševljen sam što sam od siječnja 2021. izabran u Vijeće članova ENA-e. Želio bih raditi na uključivosti, održivosti i odgovornosti za klimatske promjene. Mnogo je pitanja za čije je rješavanje i dalje potrebno uložiti otporne napore, kao što su diskriminacija na temelju etničke pripadnosti, nesvjesnosti i roda te izazovi povezani s upravljanjem kulturom i njezinim širenjem. Vjerujem da Europeana može biti mjesto na kojem se svi mogu uključiti, a solidarnost i kreativnost mogu biti put naprijed.
Želio bih sudjelovati i u raspravama o strategijama dokumentiranja današnjih digitalnih podataka. Potrebni su nam forumi kao što je Europeana na kojima osobe iz struke, ali i one posvećene predanosti, stvaraju održive strategije za strukturiranje i širenje metapodataka arhiva i posebnih zbirki. Već sam član nekoliko radnih skupina i radujem se upoznavanju ljudi, nadam se ne samo digitalno, već i osobno u budućnosti.